|
||||||
|
<< Start < Prev 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Next > End >> |
||||||
| Page 1 of 9 | ||||||
Location
Info pult
Međunarodni dan žena
Jutros, prije polaska na posao, čestitala sam 8. mart svim svojim ženama – baki, majci, sestri i dvjema svojim kćerkama. I gledajući njih dvije, prošlo mi je kroz glavu šta ih sve u životu čeka. Jer biti žena danas je nešto bolje nego što je to bilo prije 50 ili 100 godina, ali i dalje biti žena i nositi i živjeti svoju ženskost znači puno truda, rada, odricanja, pa i poniženja u svijetu u kojem dominiraju muškarci.
Ove godine obilježava se 100-godišnjica od organizovanja Konferencije u Kopenhagenu na kojoj je jednoglasno usvojen prijedlog socijalistkinje Klare Cetkin da se jedan dan u godini posveti ženama i borbi za ženska ljudska prava. 8. mart nije izabran slučajno – izabran je u znak sjećanja na žene, tekstilne radnice, koje su 8. marta 1857. godine. organizovale demonstracije u Njujorku tražeći bolje uslove rada i veće plate.
Ideje za koje su se tada zalagale Klara Cetkin i njene kolegice širom svijeta aktuelne su i danas: pravo na jednake plate za isti posao, pravo na organizovanje u sindikate, pravo na ustanove za brigu o djeci, i naravno pravo glasa bez uslovljavanja imovinskim ili nekim drugim statusom (u nekim državama žene još uvijek nemaju pravo glasa na izborima, npr. u Saudijskoj Arabiji).
U svjetlu ovih zahtjeva, a naročito zahtjeva za jednakim platama za isti posao, pitamo se kakav je položaj žena u BiH danas? Da li imaju iste plate za isti posao koji obavljaju i muškarci? Da li su radna prava ista za sve?
Zakonski da, ali norme su jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Svi dostupni podaci i izvještaji ukazuju na nezadovoljavajući položaj žena na tržištu rada u BiH. U naročito nepovoljnom položaju su žene preko 40 godina starosti koje su ostale bez posla i koje zbog godina više nisu „poželjne“ i teško mogu da se zaposle, zatim trudnice i porodilje koje se često, i prije isteka zakonski propisanog porodiljskog odsustva, pozivaju da se vrate na posao, te samohrane majke.
Ono što je posebno uznemiravajuće sa stanovišta radnih prava je podatak da žene u Bosni i Hercegovini zarađuju manje za iste poslove koje obavljaju i muškarci. Naime, Agencija za ravnopravnost polova BiH objavila je u publikaciji „Gender jaz u bosanskohercegovačkim prihodima“ podatke koji kažu da najveći broj žena u BiH zarađuje od 200 do 400 KM mjesešno, dok najveći broj muškaraca zarađuje od 300 do 500 KM, te da muškarci procentualno dominiraju u višim platnim razredima dok žene dominiraju nad muškarcima jedino u dva najniže plaćena platna razreda.
Nadalje, u Agenciji su izračunali da zaposlene žene u Bosni i Hercegovini mjesečno dobiju 11 miliona maraka manje od svojih muških zaposlenih kolega! Na godišnjem nivou to bio iznosilo više od 130 miliona maraka!
Da, moj radni kolega bio je u pravu kada je rekao da mi danas slavimo i/ili obilježavamo „samu ideju o ravnopravnosti polova“. Drugarica Lana je na to dobacila: „U pravu si, to je još uvijek samo ideja“. Ali, nisu li ideje mijenjale svjetove?!
D. D.



Banjaluka, 4 March 2010
23 February 2010
23 February 2010
28 January 2010
