Zana Hoxha Krasniqi je osnivačica i izvršna direktorica Artpolis-a, nevladine organizacije sa Kosova koja promoviše kulturu, umjetnost i multietnički suživot kroz socijalni dijalog i korištenje pozorišta kao sredstva za promovisanje različitosti.
Zana je i aktivistkinja, majka, pozorišna režiserka, koja je 2003. godine odlučila pokrenuti Artpolis, okupivši umjetnike_ce i mlade iz svih etničkih zajednica i različitog porijekla sa ciljem poboljšanja kulturnog razvoja socijalnog dijaloga.
Neki od projekata koje je unazad deset godina realizovala uključuju trening za mlade kroz pozorišno obrazovanje, uspostavljanje regionalne mreže umjetnika za ljudska prava kao i organizovanje nacionalnog festivala za ljudska prava, istovremeno režirajući nekoliko pozorišnih predstava koje su predstaljene u Narodnom pozorištu Kosovo, Pozorištu Dodona kao i u drugim pozorištima na Kosovu.
U okviru serijala Sve nijanse ženske umjetnosti, Zana govori o svojim počecima, izazovima i ljubavi prema pozorištu.
- Kada i kako ste zavoljeli i počeli raditi u teatru?
Ja sam zapravo oduvijek željela da studiram film (režiju), a teatar je bio moj drugi izbor. Tek nakon mog prvog ispita odnosno nakon kreiranja ETDY/kratke scene, sam počela uživati u radu na taeatru. Možda je bilo zbog načina na koji je publika prihvatila ili do emocija koje sam imala tokom proba te premijera, ali mogu reći da je teatar rastao u meni postepeno ali sa doživotnom snagom.
- Gdje pronalazite glavnu inspiraciju za svoj rad/komade?
Moji performansi su uvijek povezani sa stvarima i problemima sa kojima se susrećemo na Kosovu. Nekada sam inspirisana sa bolom moga društva, pogotovo žena i drugih ranjivih grupa . Nekada sam inspirisana sa ljubavlju i želim da podijelim tu sreću i radost sa ostalima. Kao direktorica mogu da biram komade na kojima ću raditi, tako da biram one teksove koji me odmah inspirišu ili posjeduju materijal koji se treba dalje istraživati. Takođe adaptiram i režisiram tekstove istovremeno, jer imam mnogo materijala na kojem moram da radim ubuduće.
- Koja je veza između teatra i aktivizma?
Teatar je, pored one zabavljajuće, oduvijek služio višoj svrsi edukacije i podizanja svijesti ljudi. Jedan je od najstarijih oblika umjetnosti i vjerujem da će ostati u čovječanstvu zauvijek. Teatar sam po sebi je aktivizam, jer navodi grupu ljudi da radi zajedno kao višem cilju, te solidaran je u svojoj prirodu, jer se ima puno toga dati, zbog čega je veoma lako korišten za zagovaranje ka postizanju bolje budućnosti. Većina moga rada je kreirana za potrebu služenja društvu u kojem živim i kad god su ljudi motivisani tim radom, smatram da je svrha postignuta.
- Šta mislite o kulturnom životu na Kosovu i koja je osnovna razlika u odnosu na 2003. sada? Da li vidite neki progres i ako da, kakav?
Rekla bih da je najveći uspjeh do sada koji imamo danas DE-GETOIZACIJA Kosovskih umjetnika_ca. Umjetnici_ce iz svih kulturoloških pozadina postanu dio globalnih umjetničkih razmjena i unose u svoj rad perspektivu iz ugla Kosova. Dok se sa druge strane na Kosovu mi suočavamo sa uticajem i umješanošću politike u umjetnost, finansijske krize i slabih prilika za nezavisne i mlade umjetnike.
- Kakva je pozicija umjetnica na Kosovu? Koji su njihovi najveći izazovi?
Nažalost umjetnice na Kosovu nisu dovoljno priznate ni od društva niti od umjetnika, iako mi imamo mnogo umjetnica koje su stekle istaknute međunarodne nagrade u oblasti filma, teatra, muzike, primjenjenih umjetnisti itd. Zbog patrijarhalnog načina razmišljanja i nedostatka solidarnosti i podrške između žena, mi smo često kritikovane i naš rad je dekonstruisan od strane umjetnica. Možda zbog toga što mnogeod njih doživaljavaju svoja postignuća personalno, bez ikakve povezanosti sa svojim rodnom pripadnošću, ali ja to smatram krajnje naivnim jer smo svi dio istog društva i manje više dio istih prilika ili nedostatka istih.
- Šta je onda za Vas umjetnost? Kako je doživljavate?
Umjetnost je preraslu u uslov života za mene. To je vječna ljubav i konstantna potreba za uzbuđenjima, a nekada čak i prosvjetljenje.
- Da li sarađujete sa susjednim zemljama i na kojem nivou?
Da, mi (ARTPOLIS-centar koji vodim) je konstantno uključen u regionalne projekte kroz dramske performanse, radionice i razmjene sa umjetnicima i organizacijama iz Srbije, BiH, Albanije i Makedonije. Već dvije godine do sada smo osnovali Prvi regionalni feministički ženski festival “FEMMES FATALES” koji se održava svaki maj tokom 2013, 2014. sa učešćem više od 200 umjetnika i aktivista iz regiona, sa dva izdanja i koji je praćen od strane otprilike 4.000 ljudi.
- Koji su vaši najvažniji komadi (predstave) i zašto?
To su one predstave (performansi) koji nasmiju i rasplaču ljude i prosto generišu entuzijazam a nekada i katarzu. Veličaću ih vječno i biću ponosna što sam bila dio njihovih kreiranja, prezentacija i emocija koje su uzrokovale, ali ih se ne mogu imenovati.
- Recite nam nešto zanimljivo o vašem životu i radu? Nešto sa čime se ponosite i nešto čime se ne ponosite?
Rano sam postala majka i često se trudim da imam ulogu majke ne samo kući već i na radu. Ponosna sam na to što uvijek kažem što mislim, stojim iza onoga u šta vjerujem, ne odustajem kada je teško i dijelim moju radost sa ostalima, naročito sa mojom porodicom i kolegama. Nisam ponosna na to što sam veoma osjetljiva, djelujem srcem prije nego što mi razum kaže da stanem te nedostatkom diplomatičnosti. Ali pretpostavljam da ono što me čini ponosnom utiče na druge stvari na koje nisam ponosna…hahaha J
- Šta čini jednu osobu čini umjetnikom_com? Nagrade/priznanja ili…?
Dobar_a umjetnik_ca je dobra osoba, bez obzira na rodnu pripadnost. Dobra umjetnica mora slijediti njene nevjerovatne prirodne instikte, reći nešto o drugim ljudskim pričama a ne samo o svojoj, te mora biti zaljubljena u ono što radi.
- Koje su Vaše nijanse umjetnosti? Opišite ih u tri riječi?
Crvena, plava, crvena…:)
- Koji su Vaši budući planovi, kada je riječ o pozorištu?
Radiću na pozorišnim komadima kao autorica/diretorica. To je sve što mogu podijeliti sada u vezi sa ovim projektom. Istovremeno, nastaviću sa svojim angažmanom sa ARTPOLIS-om i našim Feminističkim Festivalom.
Kao umjetnica, Zana svojim radom promoviše i socijalna pitanja koja se fokusiraj u na podizanje svijesti o rodno zasnovanom nasilju, ljudskim pravima i omladinskim aktivizmom.
Njen rad možete pratiti na http://www.facebook.com/pages/ArtpolisCenter/292441997469508?sk=info&tab=page_info
