“Sve nijanse ženske umjetnosti” – Čudo u pustinji

Helsinški parlament građana i Ženska alternativna vlada BiH objavljuju novi serijal tekstova pod nazivom “Sve nijanse ženske umjetnosti”!!! Od danas, 24. novembra do 28. novembra 2014. upoznajte talentovane umjetnice sa naših prostora, njihov rad i način zalaganja za jednakost i ravnopravnost svih u društvu.

Gostovanje Irine Karamarković na dodjeli novinarske nagrade “Srđan Aleksić” u Banjaluci iskoristili smo da sa Irinom uradimo intervju i tako otvorimo novi serijal tekstova na www.zenskastranapolitike.hcabl.org kojima želimo problematizovati položaj i ulogu umjetnica u društvu, njihovu vidljivost i uticaj na oblikovanje kulturnih praksi.

 

                                                                                 Čudo u pustinji…

Irina je svakako umjetnica i žena koja je svojim radom oblikovala i oblikuje kulturne prakse u regionu. Svojim muzičkm interpretacijama tradicionalnih pjesama iz bivših SFRJ republika i pokrajina približava našu muziku Zapadnoj Evropi, a od 90-tih kroz muziku podstiče kulturnu razmjenu i dijalog između bivših jugoslovenskih naroda i narodnosti.

No, krenimo redom.

U jedan od najpriznatijih džez vokala na ovim prostorima stasala je odrastajući uz uticaje Led Zeppelin-a, Jimi Hendriax-a, The Doors-a i Janis Joplin, a svoj prvi bend osnovala je sa samo trinaest godina. Jedna je od osnivačica Post Pessimists pokreta, omladinske grupe koja je tokom ratova na teritoriji bivše Jugoslavije podsticala kulturnu razmjenu i dijalog između bivših jugoslovenskih republika i pokrajina, članica Savjeta za kulturu grada Graca, magistrica muzičke umjetnosti, doktorica filozofije i još mnogo toga. Svira nekoliko instrumenata, komponuje, aranžira i piše tekstove – muzičke, književne i naučne. Trenutno živi i radi u Gracu, u Austriji, gdje se doselila prije 17 godina. Podrška porodice da se obrazuje pomogla joj je da ostvari svoje ideale i danas postane jedna od najpriznatijih džez izvođačica u Zapadnoj Evropi.

Svojim trenutnim angažmanom u bendu D.I.V.A. započinje priču o svim ličnim nijansama umjetnosti kojom se bavi. Bend je okupio četiri koleginice koje veže jedna strast, a to je džez za kojeg kaže da je donio demokratiju u muziku. ,,U ovom poslu ne postoji rutina, energiju koju dobijem od publike ne može zamijeniti ni činjenica da si kao slobodan umjetnik/slobodna umjetnica totalno pravno nezaštićen’’, istakla je Irina na početku našeg razgovora. Skrenula mi je pažnju da njeni projekti nisu tržišno orjentisani, naglašavajući da se čak i u jednoj Austriji, među velikim brojem muzičara, žene uglavnom nalaze u ulogama pjevačica.

Irina dolazi iz porodice ‘’jakih žena’’ koje su je naučile da u životu imaš dvije opcije – da preuzmeš stvar u svoje ruke ili da odustaneš kada naiđeš na prvi izazov. ,,U Prištini devedesetih nisi mogao čuti koncert, a da ga sam ne napraviš, zbog čega su na mene i moj rad gledali kao na čudo u pustinji’’, nastavlja svoju priču Irina, pokušavajući mi objasniti da je ona kroz umjetnost odabrala put nenasilne komunikacije kako bi svijetu pokazala da ona i njena zemlja imaju šta da ponude.

Po odlasku na studije džez pjevanja u Gracu imala je priliku da uči od velikana džez pjevača/ica poput Sheile Jordan, Mark Murphy-ja, Jay Clayton, Michele Hendricks, a doktorirala je na temu ,,Prisustvo južnoevropske i istočnoevropske muzike na austrijskoj jazz sceni – sociokulturološki, politički, ekonomski i muzički aspekti’’.
Njena karijera je uveliko obilježena učešćem u raznim projektima: angažmanom kroz razne bendove (Irina Karamarković Band, The Gitarren der Liebe, La Cherga, Sandy Lopičić Orkestar, D.I.V.A. itd.), radom u pozorištu (pozorište Feniks u Prištini, Grazer Schauspielhaus u Gracu, Theater im Bahnhof, Grac itd) ali i pedagoškim radom u muzičkim institucijama: Muspop (Institut za popularnu muziku, Weiz), Burg Fuersteneck Akademie (Akademija za kulturno i muzičko obrazovanje) i Muzički institut u Gracu, itd.
Jedan od njenih najvećih projekata koji nosi naziv Songs from Kosovo (Pjesme sa Kosova) posvetila je srpskim tradicionalnim pjesmama sa Kosova koje su njen deda, kompozitor i njena majka, violinistkinja, godinama prikupljali i čuvali. Ovaj veliki projekat, koji “otklanja politički pristup drevnim pjesmama svog zavičaja i daje im eleganciju i svjetsko priznanje”, nastao je iz potrebe da se ispriča priča o ovom podneblju. ,,Neke od pjesama su jako stare i nepodnošljivo tužne i ako ih ne ispričate onda će one izumrijeti”, smatra Irina.

Svojim angažmanom u Sandy Lopičić Orkestru postala je poznata u Njemačkoj i Austriji. Konstantno radi na unapređenju eksperimentalne, improvizovane i alternativne muzike koja je ujedino i njena najveća strast. ,,Formiranje i oblikovanje aktivne urbane inter- kulture, koja ne smije biti nazadna i patrijarhalna je nešto na čemu radim već godinama. Kroz svoje projekte promovišem kulturne razmjene i toleranciju i interkulturalni Grac za mene predstavlja sredinu u kojoj mogu da živim i radim. On je tako blizu, a opet tako daleko od bivših SFRJ zemalja’’, zaključuje ona.
Ova neobična umjetnica ne vjeruje u kvote kojima se pokušava postići polna i rodna ravnopravnost u političkom i javnom životu, nego u ekspertizu, stručnost i volju da se postignu željeni ciljevi. ,,Ženska prava su za mene ljudska prava’’, smatra Irina, ,,ali problem predstavljaju porodične i patrijarhalne strukture koje ne dozvoljavaju mladim djevojkama, ali i muškarcima da se istinski bave onim što žele’’.
Irinu Karamarković možete sresti i na nekom od mnogobrojnih međunarodnih džez festivala kako u regionu tako i u ostatku svijeta. Ona kroz svoju muziku ujedinjuje različitosti i neki od njenih nastupa predstavljaju Balkan u malom. Takav je bio i ovaj u Banjaluci na kojem nas je u trenutku podsjetila na sve nijanse i ljepote džeza, a svojim prisustvom na sve talente i velikane kojih se naši politički i socio-kulturni sistemi odriču.
Irinin rad možete da pratite na http://www.irinakaramarkovic.com/

Facebook
Twitter
LinkedIn

Najnovije vijesti